Intervju sa Maxom Bunkerom

Kad i kako ste izmislili Alana Forda ?

MB: Alan Ford ? To je ideja koja se dugo razvijala. U mojoj prirodi je ponajviše izražena ta humorističko-satirična crta koju do tog momenta nisam imao načina izraziti. Napisao sam prvi scenario 1967. god. i više ga puta preradio dok nije izašla definitivna verzija prvog broja. U načelu, ideja je bila napraviti satiru na "James Bond"-a, po sistemu: koliko je on organiziran - toliko su ostali oko njega dezorganizirani. I ideja je profunkcionirala.

Što mislite, da li je prošlo vrijeme satire u stripu ?

MB: Da, prošlo je vrijeme satire. Kako političke, tako i socijalne. To više nije u modi. Alan Ford nekako preživljava jer je postao neka vrsta institucije.

Da li vam je poznato koliko je "Alan Ford" bio popularan u bivšoj Jugoslaviji? Čitave generacije su odrasle uz njega. "Alan Ford" je imao ogroman utjecaj na nas. Mi u Beogradu skoro da smo počeli govoriti hrvatskim dijalektom, pošto je prevođen u Zagrebu ?

MB: Ovo što mi govorite liči mi na ono što se desilo u Italiji. Danas nailazim na ozbiljne akademske građane koji zauzimaju značajne položaje u društvu: njihova iskustva su identična s vašim.

Postoji jedan nastavak "Alan Ford"-a u kojem je lik diktatora očito inspiriran Titom, i ta epizoda kod nas nikad nije izašla. Da li ste tu odluku donijeli svjesno, znajući da "Alan Ford" izlazi i kod nas ?

MB: Assolutamente - no !

Što se desilo s Magnusom. Zašto je vaša suradnja prestala makon 75. nastavka ?

MB: Magnus je dugo pokazivao želju da bude kompletan autor zadužen za temu, scenario i crtež. Poslije 10 godina suradnje, odlučio sam se za novu avanturu. Zamijenio sam ga drugim crtačem, Paolom Piffarerijem, koji je, osim što je imao drugačiji stil, također znao i dobro crtati.

Čime se kasnije bavio Magnus ? Da li je on utjecao na tekstove ?

MB: Radio je razne stripove među kojima i "La Compagnia della Forca" (Družina od vješala), Milady i mnoge druge koji mi sad ne padaju na pamet. Teško mi se je sjetiti i svojih likova, a kamoli tuđih. Bio bih jako loš autor kad bih zavisio od svog crtača. Istina je da onaj tko radi scenario mora voditi crtača. Crtač je kao glumac na filmu, a onaj koji piše je kao redatelj.

Je li bilo neke svađe prilikom rastanka ?

MB: Nikakve. Suglasan rastanak. Uvijek smo bili u najboljim mogućim odnosima.

Jeste li ikada upoznali Nenada Brixyja, našeg prevodioca "Alan Ford"-a ?

MB: Nisam, ali mislim da je on dijelom zaslužan za uspijeh "Alan Ford"-a u vas. Oni koji znaju talijanski i hrvatski rekli su mi da je stil potpuno ispoštovan.

Danas radite strip o "Kerry Cross", bivšoj agentici FBI, lezbijki. Ovaj strip se u potpunosti razlikuje od "Alan Ford"-a. Humora, primjerice, nema uopće. Zašto ?

MB: "Kerry Cross" je moderna avantura. Ona je malo povratak na moje početke, na stripove kao što su bili "Satanik" i "Kriminal". Oduvijek su postojala dva lica Maxa Bunkera, jedno satirično i ono drugo, sklono thrillingu.

Objavljeno u beogradskom časopisu XZ #18, srpanj 1998.
Autor teksta je Pavao Čosić.

.
.