* Kako i kada je nastao "Alan Ford"?

- Prvi broj "Alana Forda" pojavio se u svibnju 1969. godine, no ideja o tom stripu dugo je sazrijevala u mojoj glavi. Dvije sam se godine poigravao likovima, napisao čak pet mogućih scenarija, sve dok nisam zaključio da je ideja posve sazrela i da je došlo vrijeme da je objavim. To lutanje i eksperimentiranje može se iščitati i u stripovima koji su prethodili "Alanu Fordu" – "Kriminalu" i "Sataniku". Iako pripadaju takozvanom "crnom stripu", u nekoliko epizoda moguće je prepoznati natruhe humora i groteske, koji su poslije u "Alanu Fordu" isplivali u prvi plan. Te su epizode bile neka vrsta generalne probe.

* Glavni likovi, ljepotan Alan Ford, gunđalo Bob Rock, Debeli, paralitični Broj Jedan, sir Oliver (Halo, Bing, kako brat?), hipohondar Jeremija, postali su klasici crnohumornog stripa, čija privlačnost ni danas ne blijedi. Kako ste ih izabrali i jesu li imali stvarni predložak?

- Likovi su, barem karakterno, nastali u mašti. Pisanje je kreativan proces i ponajprije slijedi stvaralački instinkt. No, dok sam ja sam radio na scenariju, Magnus je eksperimentirao crtežima. Tražio je lice koje bi odgovaralo glavnom junaku, trebalo je biti lijepo i ekspresivno, a našao ga je u liku glumca Petera O’Toola. Alan je trebao biti komičan lik, imati prugasti sako, leptirku, no odustali smo od te ideje i, pod utjecajem francuske egzistencijalističke mode, odjenuli ga u crne hlače i majicu, kao u neki kostim. Magnus je sebe ubacio u strip – lik Boba Rocka njegov je autoportret, na granici karikature. Šef je u prvoj verziji trebao biti mršav, Jeremija dobra zdravlja, no eto... Svi su likovi prošli neizbježan proces promjene i razvoja. Lik se polako mijenja usporedno sa svojim tvorcem, to je logika života.

Ima li u "Alanu Fordu" autobiografskih elemenata?

- Ne, barem ne na svjesnoj razini, nijedan mi lik nimalo nije sličan, no pomalo mi sliče svi jer svaki lik u sebi sadrži i vrline i mane svih ljudskih bića. Iz različitih kutova moguće je prepoznati svakoga u Alanu Fordu ili Broju Jedan. Uostalom, glavni izvor inspiracije za priče oduvijek sam nalazio u svakodnevnom životu. Ideje su mi padale na pamet u najobičnijim situacijama. Osluhnite i promotrite ljude na svakodnevnim mjestima, poput, tramvaja, autobusa, podzemne željeznice, dućana, kafića, nogometnog stadiona... i prepoznat ćete gegove i događaje iz "Alana Forda". Da, ipak pretpostavljam da sam u strip unio nešto osobno, tome ne možete pobjeći.

* Hrvatska verzija "Alana Forda" više je puta bila cenzurirana: Grunfovi napisi na majicama, svi odreda nacističkog sadržaja, uredno su bili zamjenjivani neutralnim duhovitim dosjetkama. Je li u Italiji bilo takvih problema?

- Ne, nikad. Zvuči nategnuto, no kod nas nema cenzure. Neki su mi ljudi govorili da su se poznati političari poput Berlusconija prepoznali u likovima, no nikad nije bilo pritiska na mene. Jednako važno, nikad nisam sam sebe cenzurirao – sve što bih zamislio, napisao bih. Ne postoji ni jedan lik ni jedna epizoda od koje sam odustao.

* Radnja Alana Forda smješena je u Sjedinjene Države, točnije New York, no nekako izgleda da je taj grad zapravo samo kulisa.

- Radnja se događa u New Yorku, a razlog je jednostavan: u to je vrijeme strip morao biti američki ako je htio imati neku težinu. Zato sam radnju smjestio u Ameriku, koja nije imala ništa od stvarne Amerike, nego je više sličila milanskom predgrađu. Cvjećarnica, tajno sklonište grupe TNT, također je bila odabrana prema postulatima kriminalističkog stripa, prema kojima je cvjećarnica klasičan gangsterski dućan paravan. U vrijeme Ala Caponea, 20-ih godina prošlog stoljeća u Chicagu, gotovo su sve cvjećarnice bile u vlasništvu gangstera. Samo sam slijedio tu tradiciju.

* Izgleda da povijest ima osobito mjesto u vašem životu.

- Točno, povijest je moja prva strast, posebno doba Francuske revolucije. Moj je otac poslovno bio vezan za Francusku pa sam često odlazio tamo. Jedno sam vrijeme živio u Parizu, dva ljeta sam radio honorarno u maloj izdavačkoj kući Nanterre, u predgrađu Pariza. U to sam se doba upisao kao student slušač na sveučilište Sorbonne, što mi je otvorilo vrata svih povijesnih arhiva, te sam sastavio svoj arhiv na kojem bi mi pozavidjeli i najpoznatiji profesori povijesti. Ljubav prema povijesti pretočio sam u strip, "Fouche", čija se radnja zbiva u vrijeme Francuske revolucije. Iz te su strasti nastale i poznate povijesne priče Broja Jedan: Stari Rim, Punski ratovi, Divlji zapad, sve na osobujan način... Neizmjerno sam uživao u izobličavanju i poigravanju krutim povijesnim činjenicama stavljajući ih u usta Broju Jedan. On je i moj najdraži lik, dotad su starci u stripovima bili prikazivani kao pijandure i glupaci. Za razliku od njih, Broj Jedan je bistar, oštrouman, bez dlake na jeziku!

* Na čemu sada radite?

Posve me zaokuplja novi lik, Kerry Kross. Sada radim na drugoj seriji stripa u kojem je ona junakinja. Riječ je o tvrdom akcijskom krimiću, bez humora. Njega čuvam za "Alana Forda".

Sandra Veljković, Večernji list 09.10.2004.