Max Bunker o drugom broju

Drugi broj Alana Forda izašao je u lipnju 1969. godine. U tom trenutku nismo znali kako je prošao prvi broj, i bili smo u nadi. Omot stripa je bio povjeren Luigiju Corteggiju i nacrtan sa temperom, s obzirom da su već postignuti sjajni efekti sa "Kriminalom" i "Satanikom". U drugom broju se definitivno pojavljuje Sir Oliver, lik koji je izbačen iz prvog scenarija zbog nedostatka prostora, dok ovdje prostor ima svrhu da posluži kao ekscentrični elemenat (okvir) za grupu gdje se odvijaju najbizarnije glavne crte priče stripa. Oko mene i Magnusa postojale su dvije struje. Entuzijasti (manjina) i skeptici (većina) koji su bili vrlo ironični prema nama. Magnus i ja već smo bili umorni od "Kriminal"-a i "Satanik"-a, mislili smo da je sve već rečeno, bilo je neophodno nešto svježe da bi nas podstaklo da bi mogli reći nešto originalno i neizvjesno pa čak i opasno, ali prije svega novo. Ali, kada se izbacuje nešto novo, ljudi su uvijek vrlo emotivni, premda su nekad bila bolja vremena za strip, koji se sam po sebi oslanjao na mišljenje i sud čitatelja, a oni su već pokazali svoju sklonost i simpatije prema našim prethodnim likovima. Mehanizam našeg rada je bio vrlo jednostavan. Ja sam izlagao ideju za priču koja se trebala napraviti, a zatim bi zajedno sa Magnusom raspravljao o tome sve do najsitnijih detalja na crtežu. Zatim, kad je scenario već gotov, on bi ga čitao nekoliko puta a onda bi ga zajedno, smijući se, komentirali. To su bila sretna vremena. Po izlasku trećeg broja, dobili smo podatke o reakciji na prvi broj. Bile su mlake, ali ne i tragične. Moram priznati da smo očekivali više, ali to su bile nove stvari koje su ipak zahtijevale jedan period uhodavanja. Međutim, doživjeli smo hladan tuš kada smo po izlasku broja 4 dobili podatke o reakciji na drugi broj. Tragedija. Veliki broj čitalaca je kupio prvi broj iz radoznalosti, tako da su kasnije razočarani odustali i samo mali broj odanih je nastavio sa kupovinom i čitanjem, osjećajući da će to biti nešto posebno. Pisma su počela da naviru. Neka su bila puna hvale i podsticaja a druga pak puna odbojnosti. Napravili ste strip koji se sviđa samo vama, pisao je jedan čitalac iz Aleksandrije. Srećom, nebo nam se osmijehnulo, ali prije nego što smo okusili čari uspjeha bilo je potrebno preći dugačak put uz teško lupanje srca. Svi su nam okrenuli leđa, a mi smo se počeli pitati da li da nastavimo dalje ili da napustimo cijelu stvar. Razočarenje je bilo veliko.

Max Bunker

.
.